- Piše: Elmir Đoković
Naučno dokazana činjenica je da je rođenim Podgoričanima najteže doći do posla, jer u rođenom gradu jedino mi nijesmo ničiji ,,zemljaci", rođaci ni kumovi. Ipak, i za to ima rješenje, a to je da ,,pucaš na visoko''.
Idi na intervjue za pozicije u stranim, profitno orijentisanim firmama, gdje će do izražaja doći tvoje široko obrazovanje, opšta kultura, elokvencija, građanski maniri, "uljudba" kako to kažu u bratskoj nam Hrvatskoj. Sve ovo ako baš nijeste uspjeli da se dokopate kakvog inostranstva, makar ono bilo i tu ,,preko bare''.
To što znaš vezati kravatu na tri načina u pet ujutro kad nema struje,
ženski ekvivalent bi valjda bio vezati korzet i zakačiti na haltere čarape, sve pod istim uslovima...
To što ustaneš kada žensko prilazi stolu ili što se konobarima obraćaš sa "Vi", to što znaš nabrojati bar četiri albuma od ,,Stinga'' i Bouvija, a nijedan od Cece...
Sve neke sitnice i finese, ali nagomila ih se, a one čine razliku između Podgoričanina i došljaka, sve pod rizikom da me moji divni prijatelji došljaci pogrešno shvate, jer nijesu ni oni svi isti... Većinu njih u Podgoricu je dovela deviza trbuhom za kruhom, a ne svjetla velegrada, jer Podgorica to nije.
Vjerujte mi, što je posao plaćeniji, to ove stvari igraju veću ulogu. Naravno, desiće se pa će preko puta tebe sjediti neki polupismeni s vezom, ali onda je i bolje da ne prođeš i ne gledaš ga svaki dan po osam sati. Bilo bi to mučno za čitav niz godina...
Zaboravi poslove u državnoj službi, ta se služba ne dijeli po resorima, nego po plemenima i partijskoj odanosti.
Polupismenima, opet čast izuzecima koje volim, uvijek je bilo bitno biti "u državnoj službi" i dobiti "pemziju".
Na kraju, plate su tamo male (ogromne su u odnosu na sposobnost uposlenih), a i raditi cijeli život pored mediokriteta čiji je IQ manji od broja njihovih cipela je katastrofalno po mentalno zdravlje.
Uglavnom, pikiraj na strane firme, tu imaš taktičku prednost. Javljaj se na pozicije koje su ti interesantne bez obzira koji se faks traži... Ja sam inženjer elektrotehnike, a radio sam mnogo više van struke nego u struci.
Bitno je da oni znaju da si univerzitetski obrazovan.
Pogotovu sada kada imaš ove "univerzitete" u svakom crnogorskom gradu i gradiću, većina će za mjesto npr. "key account manager" odabrati tebe, nego nekog "diplomca finansijskog menadžmenta'', za koji ni on sam ne zna šta znači. I, na kraju, ako ni to ne uspije, posao preko okeana ili u EU te čeka, a diplomu možeš okačiti na zid i ostaviti tvojima da se zore njome. Eto, pa srećno!